Dijete i likovnost

Dijete se u susretu s mogućnošću likovnog izražavanja predaje nesvjesno i potpuno,

te postupno izražava ono skriveno u hodanju, gledanju i dodirivanju. U dječjem

likovnom izražavanju i stvaranju možemo više očekivati kreativan proces, a manje

realiziran likovni produkt. Kada dijete ostvari svoje prve likovne uratke, a uz

pristupačnost brojnih slikarskih materijala, tada ono počinje uzbuđeno slikati zbog

raznolikih mogućnosti koje mu pruža boja, koja je osnovno sredstvo svake slikarske

tehnike. Djeci bi likovni materijali trebali biti dostupni svakodnevno jer oni djetetu

pružaju mogućnost likovnog izražavanja. Što je dijete češće stimulirano različitim

podražajima, veća je vjerojatnost da će se u njemu probuditi znatiželja za

istraživanjem. U ovom slučaju, što više likovnih materijala dijete isproba, imat će

veće osjetilno iskustvo te potrebu za ostvarenjem dodatnih iskustava. Davno je

izrekao veliki slikar i umjetnik Pablo Picasso: "Svako dijete je umjetnik, no problem

je kako ostati umjetnikom nakon što dijete odraste. Kao dijete sam crtao kao

Raphael, no kad sam odrastao trebao mi je cijeli život da ponovno počnem crtati kao

dijete." Djeca u najmlađoj dobi su usmjerena na šaranje i važno im je samo da taj

slikarski predmet ostavlja tragove. Kada dijete u toj ranoj fazi koristi boju, svejedno

je kojom će bojom šarati i često je to ona koja mu je prva pri ruci (Rodić Srđan,

Slikarstvo u ranoj dobi. Dostupno na: https://djeca.hr/slikarstvo-u-ranoj-dobi/).